Frontman grupe Vigor Mario Roth ovih dana našao se u novoj ulozi. Postao je jedan od članova žirija šova Tvoje lice zvuči poznato. Iako je grupa na sceni i jedna od najpopularnjih na području nekadašnje Jugoslavije več deset godina, za Maria ta je uloga nešto novo. Jednog od najpoželnijih Hrvata tom prilikom smo zbog toga pitali o aktualnim stvarima, a uz to otkrio nam je i neke druge. 

Postali ste član žirije TLZP. Bili ste možda već prije u takvoj ulozi?
Ovo mi je prvi put i beskrajno uživam u tome. Ekipa je sjajna, svi se poznajemo od prije i nema nikakvih tenzija već je sve opušteno i k tome se jako dobro zabavljamo. Ja sam prije uspjeha na glazbenoj sceni radio kao voditelj na radiu tako da mi ovaj žirijski zadatak dođe kao nešto normalno i prirodno.

Kako će biti za vas ocjenjivanje kolega? Biti čete strogi, objektivni?
“Tvoje lice zvuči poznato” je emisija koja je prvenstveno osmišljena kako bi se ljudi pred televizijom zabavili. To nije pjevačko natjecanje niti Eurosong. To je zabava za cijelu obitelj a k tome je još i humanitarnog karaktera. Ocijene su tu najmanje bitne, bitno je da se ljudi nedjeljom prije početka novog radnog tjedna opuste i beskrajno nasmiju i zabave. Ocjenjivanje je tu samo zbog priče i malo uzbuđenja.

I sami prije nekoliko godina sudjelovali ste u tom šovu kao takmičar. Smatrate, da je zbog tog iskustva biti žirant lakše?
Jedno je biti natjecatelj, a drugo u ulozi žirija. Kao natjecatelj si pun pressinga jer na setu moraš biti ujutro u šest pa do osam na večer do kada snimanje traje. Beskrajno sjedenje satima u šminci, pa nakon toga oblačenje u kostim, pa generalna proba bez publike, pa onda cijeli performans pred publikom. Nije to lagan posao. To se čini kao da je tako, ali iza svake te transformacije stoji jedan ozbiljan tim ljudi koji isto tako jako puno rade da bi show bio što uspješniji i zanimljiviji. 

Bio je netko, koga ste ili bi željeli imitirati a nije bilo prilike?
S obzirom kako sam bio u čak dvije sezone, imao sam 24 transformacije, odnosno imitacije i sve su mi bile podjednako drage. Neke su bile jako dobre, neke malo manje dobre ali to je normalno. Ne možeš u svima biti najbolji. Sve je stvar što ti gljiva da za zadatak i kako ti tome osobno i pristupaš. Naravno da ulogu igra i tip pjevača. Ja sam bariton i samo takve pjesme mogu pjevati, da su u mojoj glasovnoj postavi. Volio bih da sam mogao dobiti priliku biti Indira, pa Jasmin Savros, Louis Armstrong… ima ih.

Idu vam od ruke inače imitacije koga od poznatih?
Mislim da sam to savršeno pokazao u mojim dvijema sezonama. One koje odlično imitiram sam i dobio u emisiji.

Može se dogoditi, da će netko od takmičara dobilo zadatak da imitira vas. U tom slučaju, budete ga ocjenjivali ili to prepustili kolegama i sami se distancirali? Kakvi ste inače u slučajevima ocjenjivana nekoga, ko vas imitira?
Ocjenjivati moram jer mi je to zadatak. Bez obzira kakva transformacija i imitacija bila, svakako ću nagraditi visokom ocjenom jer znam da im ne bi bilo lako imitirati mene dok ja sjedim par metara od njih. Ocijene se moraju dati jer su takva pravila iako bih bio najsretniji da nema ocjenjivanja i da bez pressinga uživamo u zabavnom showu, ali pravila su drugačija i trudim se biti realan u svojim ocjenama.

Vigor je jedan od najpopularnijih bendova već deset godina. Vi živite samo od muzike. Kako je danas biti profesionalni muzičar? Pogotovo u bendu, gdje zarade podjele se na više dijelova?
Kada imaš hitove, kada imaš publiku i koncerte na koje ta publika i dolazi, onda se od toga dobro živi. Ja već deset godina radim samo to i od toga živim i ne mogu se žaliti na bilo što. Imamo tu sreću da nam je život tako podijelio karte, da smo sami svoji šefovi, sami odlučujemo što želimo,a što ne želimo. Nitko nam ne visi nad glavom i to je pravi blagoslov jer sami upravljamo svojim poslom i svojim odlukama.

Grupa Vigor prijatelj je s klapom Rišpet. Slično prijatelji ste s još kojim od kolega?
Dugo i lijepo prijateljstvo gajimo sa Joletom, Mejašima, Mineom, Grupama Tarapana i Učiteljice, Miroslavom Škoro, Indirom…Ima ih još ali ću ih sigurno zaboraviti spomenuti.

A vi sami? Imate neka velika prijateljstva među kolegama?
Družim se samo s onim ljudima koji imaju lijepu i toplu energiju. Većinu njih sam već naveo. To su ljudi koji su “raja” i svaki put kad se vidimo pišemo neke lijepe i zabavne trenutke.

Kako je inače s prijateljstvima na hrvatskoj muzičkoj sceni? Ima toga puno, malo?
S obzirom na količinu posla i na to koliko putujemo i radimo koncerte, vrlo rijetko se susrećemo sa svima jer su i oni zauzeti svojim poslovima pa prilike za druženja baš i nisu česte. Kada se vidimo na snimanjima emisija ili na nekim zajedničkim koncertima, uvijek popričamo i nazdravimo.

Jednom prilikom za hrvatsku estradnu scenu izjavili ste da je sterilna. Zašto? Zamjerili ste se možda kolegama, medijima… zbog toga?
Naravno da se nisam zamjerio kad to svi misle. Kada sam rekao sterilna, mislio sam da nam fali drskosti u produkciji, tekstovima, aranžmanima. Mislim da je pobjeda Baby Lasagne na hrvatskom izboru pjesme za Eurosong to i potvrdila. To je dobar pomak. Mi u Hrvatskoj često moramo paziti na tekstove pjesama jer radio postaje i televizije to neće emitirati. O formatiranim radio postajama gdje komitenti odlučuju što će se puštati u njihovom oglašivačkom prostoru da ne govorim. I tu je naš najveći problem.

Kao frontman u bendu najviše ste ispostavljeni. Smeta vam to ponekad?
Ja sam već davnih dana naučio što je bend i što je timski rad. Kada si u grupi i kada si frontman, normalno je da privlačiš više pažnje. Grupa je kao jedan lanac,a frontman je malo sjajniji privjesak na tom lancu. Ja sam u grupi Vigor već jako dugo i sve mi je to normalno kao i mojoj ekipi. Svatko u bendu ima svoj posao i svoju zadaću. Moja zadaća je pjevati i svijetliti malo više od svih.

Prije dvije godine slavili ste okrugli rođendan. Bila je to za vas neka posebna preokretnica?
Godine ne brojim. Godine su samo broj, a dokaz tome što se ja osjećam kao da godine ne idu, kao da stoje. Čovjek se osjeća i živi onako kako se osjeća duhom. Svi starimo i to je neizbježan životni proces, ali ako se u duši osjećaš mladim i ako si pun životne energije, to se onda vidi i na van. Jako je bitno i s kime se družite. Kako postajem stariji, tako i biram ljude u svom životu. Prije nisam znao reći ne i sad je dosta. Kako sam to naučio ljudi su se u mom životu iskristalizirali i svako je na svom mjestu sada. Neki i dalje pored mene, nekima sam se zahvalio i zatvorio svoja vrata. Kada imaš prave ljude oko sebe i život ti postaje manje stresan i pun lijepih trenutaka.

Da li biste rekli, da se u kom smislu zbog toga mijenjate glazbeno? Sazrijevate i slično? Da li će zbog takvih stvari muzika, tekstovi,… Vigora biti možda u kom smislu drugačiji?
Apsolutno da. Ja sam stariji i zreliji, tako i moje pjesme zajedno sa mnom postaju zrelije, sa puno više zrelijih poruka u njima. Kada sam imao 35 godina, mogao sam pjevati Maro, Marija da si malo starija. Sada u četrdesetima da snimim takvu neku pjesmu bilo bi apsurdno i smiješno.

Več godinama svrstavaju vas među najpoželnije i naj seksi Hrvate. Jednom prilikom rekli ste mi, da se ne možete priviknuti tome. Priviknuli ste se do sada več? Kako inače gledate na takve oznake?
Ja sebe uopće ne doživljavam tako niti sam ikad to i prihvaćao. Ja za sebe smatram da sam zreo muškarac, svjestan sebe, svojih mogućnosti i svega oko sebe. Što znači biti sexy? To nema veze s izgledom, odijevanjem. Ono što je oku nevidljivo dolazi iznutra. To nema veze sa fizičkim izgledom. Biti sexy ne znači da je netko zgodan, a još manje lijep. Seksipil dolazi iz našeg zadovoljstva vlastitim životom, a onaj tko je ispunjen on jednostavno zrači nekom lijepom energijom. To je sexy.

Biti seks simbol vjerovatno nije uvijek najlakša ili zabavna stvar. Jednom ste mi ispričali, da vas obožavateljice štipkaju i na ne baš najprimernijim mjestima. Kako reagirate u takvim situacijama?
Hahahaha, to je vrlo rijetko moram priznati jer većina naše ženske publike je vrlo pristojna. A to je tako lijepa spoznaja.

Nedavno otkrili ste jednu od svojih tajni. Več godinama imate obrijanu glavu, što je jedan od vaših prepoznatljivih znakova. Sada ste otkrili, da glavu brijete jer ste prije nekoliko godina počeli gubiti kosu, što je dugo bilo nepoznato o vama. Za nekoga, ko je popularno javno lice, teško je pričati o takvim osobnim stvarima?
Naravno da mi nije teško. Pa nije biti ćelav kraj svijeta. Muškost ne dolazi s kosom niti muškost s njom nestaje. Ja kada sam počeo gubiti kosu sam vidio da to ne izgleda lijepo, već smiješno haha pa sam se iz tog razloga počeo šišati vrlo kratko. Ja sa gubitkom kose nisam izgubio na samopouzdanju već upravo suprotno. Dobio sam čak i više samopouzdanja jer sam shvatio i vidio da u tom izdanju sebi izgledam puno bolje. Često muškarci odlaze na transplataciju kose jer im je gubitak kose nešto strašno. Nije stvar u kosi. Stvar je u onome što se nalazi ispod nje.

Vigori spremate novi CD, uz to i LP gramofonsku ploču s najvećim hitovima. Zašto ste odlučili za LP?
Još smo u pregovorima oko toga, ali s obzirom kako je diskografija u svom zalasku jer se sve prebacilo na digitalni sadržaj odnosno streamnig paltforme na internetu, to je jedna ideja jer mislim kako grupa Vigor to zaslužuje. Pa zar nije cool imati svoj LP u današnjem modernom svijetu?

Ploče inače opet se vračaju u modu. Imate i sami kod kuče možda gramofon i ploče?
Moj tata je imao čitavu jednu kolekciju gramofonskih ploča, ja sam odrastao na njima i ako klincu mi je to bilo sasvim normalno i svi smo bili u čudu kada je izmišljen CD. Ploča ima neku svoju vrijednost i ljepotu, a mislim da je to nekako najviše zbog nostalgije i nekih ljepših vremena.

Kao frontman jedne od najpopularnijih hrvatskih grupa često ste u medijima, što u tom najmanje volite?
To je nešto što je normalno u ovom poslu i ako ste stalno u medijima to znači da ste interesantni, zanimljivi i da ljudi vole to što radite. Mi živimo u nekom drugom vremenu gdje je svatko gospodar svojih društvenih mreža i danas svatko pošto poto želi biti poznat, a za to zapravo uopće nema pokriće. Nekad si morao puno vrijediti da dođeš na televiziju i u novine. Danas to nije tako. Danas glupost prodaje sve i to me najviše smeta.

Sam ne sečam se nekog vašeg baš velikog skandala, ali svake toliko ipak, namjerno ili nenamjerno, volite isprovocirati s nekom izjavom, stavom,… Kako daleko idete u takvim stvarima?
Nisam tip od skandala niti me to zanima. Ne čitam trač rubrike tko je što jeo, kada je išao na wc, koga ljubi, tko je koga ostavio… Mene su moji roditelji cijeli život učili da gledam samo svoja posla a da me tuđi životi ne zanimaju. Kako ljudi mogu očekivati da će napraviti nešto lijepo i veliko u svom životu ako se bave tuđim? Oni koji to rade su samo nesretni i njima ne treba zamjerati. Nesretnom čovjeku ne zamjeraš samo ti je žao jer se nisu ostvarili niti na jednom svom životnom polju.

Dio privatnosti ipak čuvate za sebe i ne pokažete baš sve. Čega recimo nikad ne kažete ili ne bi rekli? Gdje sebi i za sebe postavite granicu?
Sve stvari iz privatnog života. To što smo mi javne osobe ne znači i da smo javni wc. Smatram da nikoga ništa ne bi trebalo zanimati osim naših pjesama. Ja sam pjevač i sav fokus treba biti na tome. Smatram da nije bitno kako mi izgleda sestra ili brat, otac ili majka ili moji prijatelji. Oni nisu javne osobe i njih želim zaštiti. Ja sam birao ovaj put, ne oni. Njihovi životi su potpuno drugačiji i to treba poštivati. Ja na svoje društvene mreže pazim što objavljujem jer su meni društvene mreže alat za moj posao. Ne objavljujem baš svaka privatna druženja i privatna putovanja. Zna se što je za javnost, a što ne. Zašto bi svi u svakom trenutku trebali znati što radim, gdje se nalazim, što jedem…

Foto: osobni arhiv